уторак, 10. мај 2011.

Žabljak-Gorske oči

Žabljak je gradsko naselje u opštini Žabljak u Crnoj Gori. Prema popisu iz 2003. bilo je 1937 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 1853 stanovnika).



Demografija
U naselju Žabljak živi 1420 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 35,3 godina (34,7 kod muškaraca i 35,8 kod žena). U naselju ima 579 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,35.
Stanovništvo u ovom naselju veoma je heterogeno, a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

 

Grad Žabljak nalazi se na severozapadu Crne Gore, u srcu Durmitorskog područja, na visini od 1450 metara nadmorske visine i predstavlja najvisočije urbano naselje na Balkanu. Smešteno je u podnožju Durmitora i okruženo sa 23 planinska vrha od preko 2200 metara, sa 18 planinskih jezera i kanjonom reke Tare, najdubljim u Evropi. Danas u Žabljaku i okolini živi preko 4500 stanovnika.



Prvi slovenski naziv ovoga mesta bio je “Varezina voda”, verovarno zbog jakog izvora pitke vode, oko koga se i formiralo naselje. Kasnije, dobija naziv “Hanovi” ili izvorno “Anovi”, gdje su odmarali trgovački karavani. Današnji naziv Žabljak dobija zvanično 1870. god., kada je u istom danu započeta izgradnja crkve, škole i kapetanskog doma. U ratnim danima i pustošenjima stare građevine su nestale. Ostala je samo Crkva Sv. Preobraženja, podignuta u čast pobede nad Turcima, 1862. godine.


 Nastanak Žabljaka pratio je i začetak nekoliko trgovačkih i zanatskih radnji i kafana. Tako je, već osamdesetih godina 19 veka, Žabljak predstavljao i neku vrstu tržista, što je uticalo da postepeno počne preuzimati ulogu upravnog središta durmitorskog regiona. U periodu pre Drugog svjetskog rata, Žabljak je predstavljao varošicu sa tipično planinskom arhitekturom. Već u tom periodu, jedinstvena priroda počinje da privlači veliki broj turista iz tadašnje Kraljevine Jugoslavije, ali i iz inostranstva. Posebno su, zbog svojih veza sa Crnom Gorom, bili brojni gosti iz Italije. Osim veličanstvenog prirodnog ambijenta, bogatstvo ovoga područja životinjskim svetom i pogodnostima, koje pruža za lov i ribolov, dovodi na Žabljak i dosta zaljubljenika u ovu vrstu sporta. Tokom Drugog svetskog rata, varošica je bila spaljena. Spaljeni su svi domovi, ustanove i ništa od ovog malog planinskog naselja nije ostalo, osim loma i zgarišta. Od tada, pa sve do današnjih dana, Žabljak se gradio i izgrađivao i postao centar zimskog turizma u Crnoj Gori.



Jedinstvena i raznolika prirodna bogatstva, na ovako malom prostoru, preporučili su Žabljak za ekološku prestonicu prve ekološke države na Svetu. Poslanici Skupštine Crne Gore, opijeni svežim planinskim zrakom, na vanrednoj sednici, odžanoj pod vedrim nebom, doneli su odluku o proglašenju Crne Gore za prvu ekološku državu i jednoglasno izabrali Žabljak za njenu prestonicu.



KLIMA
Najveći deo Durmitorskog područja ima prosečnu godišnju temeperaturu od 2 do 8 stepeni Celzijusa. Godišnje je 120 dana pod snegom, većim od 15 centimetara, a skijaški tereni, koji su na većoj nadmorskoj visini, imaju snežni pokrivač pogodan za skijanje 150 dana u godini.
U višim predelima Durmitora i preko čitavog leta se mogu videti nameti snijega, a u području Kalice je tzv. “DEBELI NAMET“, dugačak 200 do 300 metara, na kome se može skijati i usred leta.
Klima ima odlike, od župske u kanjonima reka, preko subplaninske na visinama do 1200 metara, do tipične alpske. Zime su duge i hladne, leta relativno kratka i sveža, a zanimljivo je da su jeseni toplije od proleća.



DANAS
Danas se Žabljak privredno orijentiše na TURIZAM i proizvodnju zdrave hrane, što će sigurno pomoći da zauzme ono mesto koje zaslužuje. Novi način razmišljanja, privatna inicijativa, ulazak stranog kapitala i otvorenost prema svetu, može učiniti da Žabljak postane veoma razvijeno turističko središte, evropskog formata. Ovdje sezona traje celu godinu : zimski turizam, proleće i jesen (seminari, splavarenje, lovni turizam…) i leto (odmor i rekreacija, sportski turizam).
Letnju turističku sezonu  Žabljak dočekuje u novom ruhu, sa uređenim centrom grada, što će doprineti kvalitetu turističke ponude ovog planinskog centra.
Posetom ovom mestu, sigurno ćete osetiti pravi mir, spoj tradicije i modernog, neverovatno prirodno okruženje, zanimljive gostoprimljive gorštake, dosta toga neobičnog (ali lepog i zanimljivog) i sigurno osloboditi misli od svakodnevnih stresova...


Crno jezero

U oblasti starocrnogorskih planina, na krajnjem severu, nalazi se Nacionalni park ”Durmitor”, koji se prostire na oko 39.000 hektara. Pored planinske gromade Durmitora, on obuhvata površi Jezera i Pivske planine, kanjon reke Sušice i deo kanjona Tare..., (deo nacionalnog parka i kanjona Tare upisan je 1980. godine u spisak svetske baštine od strane UNESCO-vog komiteta za svetsku baštinu. Deo Nacionalnog parka koji pripada slivu Tare zaštićen je u okviru mreže svetskih rezervata biosfere).


Ledena pećina

Ledena pećina na Durmitoru je jedna od 200 koje su na raspolaganju ekstremistima koji vole da eksperimentišu i osvajaju dubinske pećine.



Ogromna planinska gromada Durmitor skoro cela predstavlja oazu pitomih pašnjaka i nepreglednih šuma. Njegova posebna atrakcija su 19 modrih planinskih jezera, zvanih gorske oči, od kojih su neka na nadmorskim visinama većim od 2.000 metara. Najniža tačka ove planine je na mestu gdje se sastaju reke Piva i Tara i nalazi se na 433 metra iznad mora, a najviša Bobotov kuk, visok 2.523 metra, najviši planinski vrh u Crnoj Gori. Na Durmitoru se nalazi planinski gradić Žabljak, centar zimskog turizma u Crnoj Gori.




KOTOP

Котор је градско насеље у општини Котор у Црној Гори на обали Бококоторског залива. Према попису из 2003. било је 1.331 становника (према попису из 1991. било је 1.401 становника.
Географија
Стара медитеранска которска лука, окружена градским зидинама, је врло добро сачувана и под заштитом је УНЕСКО-а, као светска културна баштина. Између 1420-1797 Котор је са околином припадао Венецији па је венецијански утицај оставио траг на градској архитектури. Которски залив (Бока которска) један је од најдубљих и најдужих залива на Јадранском мору па се често назива најјужнијим фјордом Европе. Литице Орјена и Ловћена наткриљују град.
Последњих година све је већи број туриста.


Историја

Котор је први пут био насељен у време античког Рима, када је био познат као Acruvium и био део римске провинције Далмације. Ascrivium или Ascruvium први пут се помиње 168. п. н. е..
Котор је био утврђен још од раног средњег века, када је император Јустинијан I сазидао тврђаву изнад Ascrivium-а 535, после протеривања Гота, а други град је вероватно сазидао Константин Порфирогенит у 10. веку на висијама изнад града. Град су 840. похарали Сарацени.
Године 1002. опљачкали су га Бугари, а касније га је македонски цар Самуило предао Србији, али је град, под заштитом Србије, а у савезу с Дубровником, сачувао недирнутим своје републиканске институције, и своје право да закључује уговоре и учествује у рату. У то време он је већ био епископско седиште а у 13. веку су установљени доминикански и фрањевачки манастири да спрече ширење богумилства.



У 14. веку трговина града Cattaro, како је тада зван, конкурисала је дубровачкој и изазивала завист Венеције. Треба споменути да је град Котор имао статут из 1301. године, којим се доказује да је увијек имао статус града. За вријеме династије Немањића, Котор је уживао велику аутономију и повластице. Пад Србије 1389. оставио је град без заштите, и пошто је наизменице падао у руке Млечана и Мађара, коначно је 1420. дошао под млетачку власт.
Котор су опсађивали и Турци 1538. и 1657, посећивала га куга 1572, а готово је уништен у земљотресима 1563 и 1667. По Споразуму из Кампоформија из 1797. прешао је у руке Аустрије; али је 1805, по Пожунском миру, додељен Италији, да би коначно постао део француског царства 1810.




Године 1814, град је враћен Аустрији после Бечког конгреса. Покушај присилног регрутовања становништва, напуштен 1869, али успешан 1881, изазвао је две краткотрајне побуне међу Кривошијама на западној страни планине Орјена, за које време је Котор био седиште аустријског штаба.
У Првом светском рату Котор је био поприште жестоких борби између Црне Горе и Аустро-Угарске. После 1918. Котор је постао део Југославије, а после 1945. део тадашње Социјалистичке Републике Црне Горе у оквиру социјалистичке Југославије.
До почетка 20. века Хрвати су у Котору и другим местима Бока которске чинили већину, док су другу велику етничку групу чинили Срби. У протеклом веку проценат Хрвата је у овом подручју нагло опадао, тако да данас већину становништва чине Црногорци и Срби.



15. април 1979. године, Котор је доживио разоран земљотрес... и остали градови Црне Горе и цијеле Јадранске Обале су претрпели знатна оштећења. Реконструкција је трајала 10 година, па и више за одређена важна здања: Катедрала Светог Трифуна, Црква светог Луке, Кнежева палата итд.


Katedrala Svetog Trifuna

Хотели
  • Асторија
  • Марија
  • Вардар
  • Форца Маре
  • Катаро
  • Бокељски двори
  • Вила Панонија
  • Анфора


 Манифестације
  • Свечаности поводом дана Светог Трипуна
  • Которски карневал
  • Дани Камелије
  • Которске Љетње Фест
  • Међународни фестивал КоторАрт
  • Фестивал дјетета
  • Интернеционални фестивал моде
  • Бокељска ноћ
  • Међународни љетни карневал


Демографија
У насељу Котор живи 1035 пунолетних становника, а просечна старост становништва износи 36,9 година (34,9 код мушкараца и 38,7 код жена). У насељу има 444 домаћинства, а просечан број чланова по домаћинству је 2,98.
Становништво у овом насељу веома је хетерогено.



Nokti

Za brzu procenu zdravstvenog stanja dovoljno je da bacite pogled na nokte i kosu. Zdravi nokti su čvrsti i otporni, a kosa sjajna i lepršava.



Kada je reč o promenama na noktima i o tome našta te promene ukazuju doktorka Đujić navodi sledeće primere:

* Lomljivi nokti mogu da budu znak mnogobrojnih oboljenja, kao što su problemi sa štitnom žlezdom, bubrezima i cirkulacijom , ali mogu da ukazuju i na nedostatak vitamina A, kalciujma, omega-3 masnih kiselina i drugih minerala.

* Suvi nokti, listanje, lomljivost, horizontalne i vertikalne brazde i(ili) konkavan oblik na krajevima upozoravaju na nedostatak gvožđa, cinka, proteina i(ili) vitamina A i C i kompleksa vitamina B. Takođe, savitljivost nokata zavisi i od sadržaja vode. Suv nokat je krt, a nokat zasićen vodom (može da veže do 30% vode) je mek i lako se seče.



* Vertikalne linije su znak nedostatka gvožđa i proteina, dok horizontalne linije upozoravaju na izloženost emocionalnom i fizičkom stresu.

* Bele pege ukazuju da ishrana nije odgovarajuća, a povlače se kada se nivo cinka, proteina ili drugog deficitarnog nutritijenta u ogranizamu poveća normalnom ishranom.

* Ovalni oblik i bleda boja noktiju znak su nedostatka gvožđa.

* Široki i pločasti nokti upozoravaju na postojanje hormonalnog disbalansa u organizmu.

*Prilično debeli nokti su sumnja na vaskularnu degeneraciju ili promene tiroidne žlezde.

* Nedostatak vitamina A i B12 uzrokuje tamniju osnovu nokta, dok se, istovremeno, njegovi krajevi iskrivljuju.



* Izrazito beli nokti mogu da ukažu na obolelu jetru, a jarko crveni na bolest srca.

* Sivo-crna “prebojenost”  nokta, uvek je siguran znak postojanja malignog melanoma.

* Žućkasti nokti često su udruženi sa dijabetesom i(ili) hroničnim bronhitisom, a ne moraju, kao što se često misli, da budu posledica gljivične infekcije.

* Izrazito tvrdi i distrofični nokti prate oboljenja bubrega.

* Nedostatak proteina, folne kiseline i vitamina C uzrokuje zanoktice.

* Manjak vitamina B12 vodi do povećane suvoće, vrlo zaokruženih i zavrnutih krajeva i tamnih noktiju.

* Nedostatak gvožđa može da izazove pojavu noktiju konkavnog izgleda i(ili) vertikalne brazde.

* Manjak prijateljskih bakterija (laktobacila) u telu može da prouzrokuje porast broja gljivica ispod i okolo nokta

* Nedovoljno hlorovodonične kiselinedoprinosi rastu lomljivih i listajućih noktiju.

* Crvena koža oko ploče nokta ukazuje na moguć poremećaj metabolizma esencijalnih masnih kiselina.



Lepi i zdravi nokti mogu da budu ne samo ako se pravilno i redovno neguju. Za njihov izgled važna je pravilna ishrana.

Ako su vam nokti lomljivi, možda imate manjaka vitamina A i kalcijuma. Trebalo bi češće da jedete šargarepu, bundevu i mlečne proizvode.
Nokti vam se savijaju na dole? Verovatno vam nedostaje folna kiselina, proteini i vitamin C.  Trebalo bi da jedete soju, meso, spanać, papriku i kivi.
Ako se na vašim noktima kao simptomi pojave vertikalne bele linije najverovatnije se radi o slaboj apsorpciji minerala ili proteina, kao i o manjku vitamina B12 i gvožđa. Grickajte suvo grožđe, a probajte i da pijete pivski kvasac.
Bele tačke na noktima ukazuju na to da vam manjka kalcijum i cink, zbog čega bi trebalo da jedete mlečne proizvode i spanać.



Veoma važan je i izbor lakova, acetona kao i krema za ruke i nokte.

Na visokoj nozi

Odakle tačno počinje ljubav između žena i cipela? Od Keri Bredšo koja je bila opsednuta Manolovim cipelama? Ili možda ipak od Pepeljuge koja je imala savršen par staklenih cipela? I šta nam se tačno dešava dok kupujemo cipele? Naime, određeni stručnjaci tvrde da se prilikom isprobavanja i kupovine cipela luči endorfin, hormon sreće. Da li bismo onda kupovinu cipela mogli da proglasimo životnom srećom svake žene? Ono što je sigurno jeste činjenica je da se žena oseća potpuno drugačije na visokim štiklama. Mnoge bi pre ostale kod kuće nego što bi obule ravne cipele. I baš tih par centimetara znači mnogo kada je u pitanju žensko samopouzdanje. Visoke pete vas doslovno podižu na viši status jer i vaša visina raste dok ih nosite.
Ako pogledate razvojni put cipela kroz istoriju shvatićete da su cipele uvek imale veoma važnu ulogu. Tako su u prošlim vekovima štikle mogli da nose samo pripadnici više klase. Cipele su tada označavale merilo položaja na društvenoj lestvici jer je radnička klasa mogla da nosi samo cipele koje su bile prilagođene radu. Ono što je takođe zanimljivo jeste činjenica da su štikle prvo nosili samo muškarci, a razlog tome je svakodnevno jahanje pa je visoka peta obezbeđivala stabilnost noge u uzengijama.




Štikle su postale sastavni deo ženskih života tek 1533. Kada ih je Katarina Mediči obula na svom venčanju. Od tog venčanja pa na dalje, što je bio viši status žene u društvu to je i štikla bila viša. I tako sve do Francuske revolucije kada ih je buržoazija proglasila nepristojnim. Visina štikli se tada smanjila, a žene su opet bile bliže zemlji. A onda je došao 19. vek i štikle su se opet vratile u modu. Od tada, pa do današnjeg dana može se zaključiti da samo dobijaju na značaju.




Štikle su u današnjim modernim vremenima veoma popularne i poželjne. One su postale veoma voljene i neizostavne uod strane ženske populacije. Postale su predmet obožavanja i žene su postale spremne na trpljenje bola radi gracioznosti pokreta i hoda koje nam one omogućuju.



U svakom slučaju, ljubav između žena i cipela postoji odavno i postojaće još dugo. Karl Jung je rekao: „Cipele koje odgovaraju jednoj osobi neće biti adekvatne za drugu; ne postoji recept za život koji će biti taman svim ljudima“. Na vama je da pronađete svoj par i da ih ponosno nosite. I šta sad i ako u toj potrazi morate da kupite par stotina pari da bi ste našli onaj savršeni? Jedno od istraživanja pokazalo je da prosečna žena poseduje 19 pari cipela, ali od toga redovno nosi samo 4 para. To verovatno važi za sve u životu.

Stvar koja se danas na Zapadu prihvata kao a priori normalna, prirodna i poželjna, jeste nošenje visokih potpetica. Žene se na najrazličitijim platformama, uskim i tankim štiklama, formalno ili moderno odevene, kreću po modnim pistama, ulicama gradova, stranicama modnih časopisa.
Iako su kod modno poželjnih i ekstremno visokih potpetica elegancija i ekstravagancija izbalansirane, većini žena je jasno da u elegantnim cipelama ne mogu mnogo da hodaju, tako da se ponašanje tokom cele večeri svodi na "glumljenje lutke u izlogu". Bez obzira na moguće razlike u mišljenjima, tj. da li je besmisleno (funkcionalno) ili, naprotiv, smisleno (estetski) nositi visoke štikle, jedno je sigurno: najnovija upozorenja lekara glase da učestalo nošenje obuće sa visokim potpeticama umnogome povećava rizik nastanka artritisa. Naime, izmenjen položaj noge i stopala povećava silu istezanja za 23%, gde posebno strada zglob kolena.
Ovo istraživanje sprovedeno je na uzorku od 20 žena, prosečne dobi od 36 godina, koje su na potpeticama hodale preko platforme sa senzorima. Lekari ne smatraju da visoke potpetice treba ukinuti, već da, kao i u svemu, treba pronaći pravu meru: u ovom slučaju, funkcije i estetike.

Štikla prema visini može biti niska, srednja ili visoka.

Niska štikla je manja od 2.54 cm
Srednja štikla je između 2.54 cm i 6 cm,
Visoka štikla je veća od 6 cm.